Erna Ibrahimbegović

Zovem se Erna Ibrahimbegović, rođena sam 29.03.2003. u Tuzli. Osnovnu školu sam završila u Podorašju, gdje sam bila učenik generacije, a nakon toga sam odlučila upisati Srednju medicinsku školu u Tuzli. Ove godine sam završila srednju školu i stekla zvanje medicinska sestra/tehničar. Ova priča tu nije završena, tako da obrazovanje nastavljam na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Moje iskustvo u nevladinom sektoru počinje upisom u srednju školu. Iste godine sam se preselila u Tuzlu, tako da mi je tada sve bilo olakšano. Prva, rekla bih i matična organizacija/udruženje mi je “Ruku na srce”. Volonterka ovog udruženja sam postala sasvim slučajno, za vrijeme pandemije. Na društvenim mrežama sam pronašla post u kome je pisalo da Udruženje “Ruku na srce” ima projekat u kome pruža instruktivnu nastavu iz svih predmeta djeci, što je imalo za cilj da djeci olakša praćenje online nastave. Ja sam u tom periodu u Tuzli tražila neko humanitarno udruženje u kome bih volontirala, ali nisam ga našla. Pronašla sam formu za učlanjenje u Udruženje “Ruku na srce”, poslala prijavu u kojoj sam navela da sam ja iz Tuzle i da sam svjesna da je sjedište Udruženja u Sarajevu, da nisam profesor, ali da sam uvijek imala odlične ocjene i da želim biti dio tog projekta. Nisam se nadala da će me primiti, ali je njihov odgovor bio pozitivan. Nakon toga, projekti su se samo nizali, a zahvaljujući podršci mojih kolega, ali i moje porodice i prijatelja, uspjela sam dio akcija donijeti i u Tuzlu, bez obzira na to što Udruženje ovdje i nema mnogo volontera. Trenutno sam član Upravnog odbora u ovom Udruženju. Nakon toga, postajem volonter u Asocijaciji srednjoškolaca u BiH. Trenutno sam na poziciji projektnog asistenta u Udruženju građana “Multi”, tako da sam uzela učešće u mnogim edukativnim programima koje Udruženje organizuje. U 2022. godini sam uzela i članstvo u organizacionom odboru projekta “Let's do it”. Prethodno sam učestvovala u njihovim akcijama, ali sam se ove godine odlučila okušati i u samoj organizaciji istih. U Srednjoj medicinskoj školi sam se imala priliku okušati i u worldwide projektu “Innovate Your Dreams”, što je bio i jedan od mojih prvih STEM based projekata. Kroz svoj volonterski rad u Udruženju “Ruku na srce” sam imala saradnju sa mnogim udruženjima, organizacijama i institucijama, ali bih svakako izdvojila saradnju sa Domom za djecu bez roditeljskog staranja. U jednom, nažalost, kratkom periodu, sam bila član Kluba mladih “Tignum” pod pokroviteljstvom Edukacijskog centra “Nahla”. Zbog svojih obaveza sam bila spriječena da redovno prisustvujem svim radionicama i edukacijama, ali bih svakako preporučila svakoj budućoj ili trenutnoj studentici da prođe kroz jedno ovakvo iskustvo. Tignum radi na osnaživanju mladih žena, studentica, i ja bih rekla da se to i postiže. Ne mogu da ne spomenem svoje volontersko iskustvo pri Big Ben centru čiji uposlenici mogu biti pravi primjer društvene odgovornosti svima nama. Pored svih svojih obaveza, ove profesorice su uvijek spremne pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Kroz Klub mladih “Tignum” sam imala priliku volontirati u Merhametu. Raditi na pripremi i podjeli obroka za stanovništvo koje je u stanju socijalne potrebe. Takvo iskustvo i doživljaj se riječima ne može opisati, naše malo je zaista nekome od velike pomoći. Nedavno sam učestvovala na četveromjesečnom projektu pod nazivom “Gamifying EU Realities in BiH: Board Games Paving Ways to Youth Engagement in EU-related Matters in BiH”. Kroz sami projekat sam imala priliku upoznati svoje vršnjake iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali isto tako, naučiti mnoge stvari o EU koje do tada nisam znala. Pored toga, uspjela sam svoje znanje prenijeti i na svoju porodicu i prijatelje nakon što sam se vratila u Tuzlu. Kroz ta četiri mjeseca smo imali priliku razraditi sopstvenu igru, tako da smo čak i na zabavan način, uspjeli edukovati mlade ljude o EU i procesima unutar EU.